Spoj dobrog tlocrta i dobrog dizajna: Tinin stan iz 70-ih dobio potpuno nov život

Kad je Tina Bačić naslijedila trosobni stan u mirnom dijelu Novog Zagreba, nije bila sigurna može li zamisliti život u njemu.

Nakon 15 godina života u samom središtu grada, pomisao na udaljenost od užeg centra bila joj je najveća dvojba. No prvi ulazak u stan sve je promijenio.

“Odmah mi se svidio raspored. Nekad su se stanovi planirali puno logičnije nego danas”, kaže Tina.

Ubrzo su prednosti nadjačale nedoumice – zelenilo, tišina, osjećaj “kvarta” i prostranih 60 četvornih metara otvorili su mogućnost novog poglavlja.

Prednosti su nadjačale nedoumice – zelenilo, tišina i osjećaj “kvarta” otvorili su mogućnost novog poglavlja. FOTO: Senja Vild

Susret Tine i arhitektice: početak zajedničke vizije

Dizajn i adaptaciju povjerila je arhitektici i dizajnerici Ivani Niskoti, koju poznaje godinama.

“Bilo mi je jako drago što je izabrala mene”, kaže Ivana.

Nije bilo posebne strategije. Krenula je sa svojim uobičajenim, provjerenim projektantskim procesom, istražujući prostor i prilagođavajući ga Tininoj svakodnevici. Stan je u zgradi iz 70-ih godina prošlog stoljeća koju je projektirao Bogdan Budimirov, jedan od najvažnijih vizionara moderne arhitekture u Zagrebu. Upravo to je, ističe arhitektica Ivana Niskota, bio i veliki adut.

“Tlocrtne izmjene bile su minimalne jer je raspored izvanredno funkcionirao. Fokus je bio na modernizaciji i prilagodbi standardima današnjeg života”, pojašnjava arhitektica.

Stan je u zgradi iz 70-ih godina prošlog stoljeća koju je projektirao Bogdan Budimirov, jedan od najvažnijih vizionara moderne arhitekture u Zagrebu. FOTO: Senja Vild

Toplina 70-ih i suvremena praktičnost

Tina je željela topao, udoban prostor koji komunicira s duhom 70-ih, ali ne odričući se moderne udobnosti. Zato su odlučile otvoriti dio prostora uklanjanjem jednog zida, da bi pojačale prozračnost i ulaz prirodnog svjetla.

“Igrale smo se toplim bojama, retro lusterima i parketom u ribljoj kosti”, otkriva Tina.

“Igrale smo se toplim bojama, retro lusterima i parketom u ribljoj kosti”. FOTO: Senja Vild

Kuhinja je postala središnji element oko kojeg se kreirala cijela estetika stana: kombinacija pločica od terakote, toplog drva i odmjerenih boja.

Kuhinja je kombinacija pločica od terakote, toplog drva i odmjerenih boja. FOTO: Senja Vild

Arhitektica ističe da je proces bio prirodan i vrlo kreativan: “Sve kreće od mape raspoloženja, moodmape. U nju stavljam sve komade o kojima imam dvojbu, a slaganje boja i materijala otkriva smjer. Tina je unijela svoj, autentičan stil i to se osjeti u cijelom prostoru.”

Strukturni izazovi i budžet kao okvir kreativnosti

Renovacija je išla glatko upravo zato što se nisu dirali nosivi zidovi, pa nije bilo potrebe za dodatnim izmjerama statike. Zamijenjene su stare instalacije, prilagođene pozicije utičnica, rasvjete i kuhinjskih elemenata. Iako su na početku razmatrale opciju proširenja dnevne zone, od toga su odustale, ali ne zbog nedostatka želje, već zbog realnog budžetskog okvira.

Zamijenjene su stare instalacije, prilagođene pozicije utičnica, rasvjete i kuhinjskih elemenata. FOTO: Senja Vild

“Zahvat bi bio puno skuplji, pa smo se vratile rasporedu koji je ionako već bio sjajan”, kaže Ivana Niskota.

Sinergija vlasnice i arhitektice: malo kompromisa, puno povjerenja

Zajednički rad trajao je oko šest mjeseci bez velikih drama, ali s uobičajenim malim kompromisima.

“Tina i ja smo se super slagale o viziji. Rekla bih da smo zajedno plivale uzvodno”, priznaje arhitektica.

Njezin pristup temelji se na slušanju i empatiji: “Uređenje doma može biti stresno. Trudim se da suradnja bude ugodna i jasna, bez nepotrebnih komplikacija.”

Tina potvrđuje da joj je upravo to bio ključ: “Svaki povratak u stan moj je oblik mira, a još je ljepše kad znaš koliko je ljudi uložilo trud da prostor postane pravi dom.”

“Svaki povratak u stan moj je oblik mira”. FOTO: Senja Vild

Stan koji “živi” s vlasnicom

Iako je stan već sada funkcionalan i estetski dovršen, Tina ga ne smatra “gotovim”. Planira još urediti radnu i spavaću sobu, ali bez žurbe.

“Treba mi oko godinu dana da se stvarno ugnijezdim. Ne želim donositi odluke prije nego što vidim kako u prostoru zaista živim.”

Iako je stan već sada funkcionalan i estetski dovršen, Tina ga ne smatra “gotovim”. Planira još urediti radnu i spavaću sobu, ali bez žurbe. FOTO: Senja Vild

Danas, nakon što je godinama živjela u centru, ne osjeća potrebu za povratkom.

“Možda je ovaj stan bio znak da trebam biti baš ovdje. I još uvijek se tako osjećam”, govori uz smiješak.

Po svemu sudeći, ona i njezin stan dišu u istom ritmu.